Duhovni poticaji

„Depresije su ne samo medicinski, nego za mnoge pogođene i egzistencijalni i duhovni izazov. Anselm Grün ulazi u njih na tankoćutan način. Jednostavnim, lijepim govorom povezuje svoja iskustva kao duhovni pratitelj s utemeljenim teološkim i psihoterapeutskim znanjem. Nastalo je djelo koje govori glavi i srcu, i može biti pomoć upravo religiozno ukorijenjenim ljudima ili onima koji se bore za smisao egzistencije.“ (dr. Daniel Hell, ravnatelj klinike na züriškoj Psihijatrijskoj sveučilišnoj klinici)

Depresija se sve više smatra narodnom bolešću. Ona je već drugi uzrok po učestalosti zašto ljudi izostaju s radnoga mjesta… Do 20 posto ljudi u svome životu jednom oboli od depresije. Teško je reći zašto su depresije u našemu društvu sve učestalije. Za to sigurno postoji više od jednoga razloga. Mnogi se ljudi u našemu društvu osjećaju preopterećeni – na radnome mjestu, u obitelji i odgoju djece, pri hrvanju sa životom. U svijetu, u kojemu se čini da je gotovo sve moguće načiniti, duša reagira depresijom. Jer osjeća da sve ne ovisi o našoj volji. Daljnji važan razlog sigurno je neumjerenost – ne samo u konzumiranju, nego i s obzirom na našu sliku o sebi. Ne možemo uvijek biti najbolji, najljepši, najinteligentniji. Moramo se pomiriti sa svojom prosječnošću.

Drugi razlog porasta depresijâ jest patologiziranje ljudskoga trpljenja. Ako trpljenje i tuga više ne smiju spadati u život, mi tada reagiramo depresijom… Temeljni stav izbjegavanja trpljenja koji danas ustanovljujemo, ali i sve veća sagorjelost, trpljenje zbog usamljenosti i nesnalaženje s prekomjernom slobodom, ali i konkurencija vode do depresivna temeljnog raspoloženja našega društva… Sve veća mobilnost je ta koja čovjeka preopterećuje i odsijeca od korijenâ njegove prošlosti. Depresija je često krik duše za pomoć protiv iskorjenjenja i preopterećenosti sve bržim i bržim promjenama…

Još je uvijek tabu otvoreno govoriti o depresijama. One se smatraju nečim što se najradije prešućuje. Inače se upada u opasnost da drugi o nekome govore. Radije se govori o svome čiru na želucu ili o vječnim glavoboljama, nego o depresijama koje nekoga obuzimaju. Da, čak nam je i o oboljelosti od raka nekako lakše govoriti nego o očaju, obeshrabrenosti i neizmjernoj potištenosti koje nas iznenada obuzimaju… Depresija može zadesiti svakoga. Zato je važno često o njoj govoriti i tražiti puteve, primjereno se prema njoj odnositi.

ISBN 978-953-7336-73-8

Format: 12,0 x 20,0 cm, 136 str., meki uvez